Venerin san's blog

26.05.2008. 14:36

Popodnevni monolog

Nemam pojma o cemu da pisem, a toliko ideja......toliko misli.....puna mi glava svega i svacega. Osoba sam koja voli filozofirat ali jednostavno mi tesko pada svoje misli pretvoriti u slova i napisati ih. Dijelom jer sam nestrpljiva osoba, dijelom jer se nikada ne uspijem izraziti kako sam zamislila tako da u vecini slucajeva bivam neshvacena ili krivo protumacena. Ali mogu sama za sebe reci da sam optimisticna osoba veselog duha. Ne opterecujem se pretjerano sa losim stvarima koje mi se dogadaju, jednostavno se nasmijem i idem dalje. Uvijek si kazem moglo je biti jos gore, i zaista ide nekad na gore, jer je to jednostavno tako. Kad ti se dogodi losa stvar, k'o da je neka stara vjestica bacila urok na tebe i sad sve ide ko naredane domino kocke kada padaju. A ja opet kazem moglo je biti i gore, dok ne dode na bolje. Zato vjerojatno i tvrdim da nikad u nijednom segmentu zivota nisam dotakla dno, osim kad si popijem malo pa padnem, onda dotaknem dno, ali inace ne. Mozda i nisam u pravu ali mi je lakse sve oko sebe shvatiti na taj nacin. Jesam jos sam mlada, pa ce vecina ljudi kao i inace reci "sta ova mala vec moze znati o zivotu, tek je zakoracila u njega". Moze biti da je istina, a i svatko ionako misli da su njegovi problemi najveci na svijetu, da je njegova sreca najveca na svijetu. A i mozda je to i dobro tako, jer ljudi vole zivjeti u svojim malim svijetovima, jer je tamo sve onako kako oni zele i svaka mala promjena je kao rusenje toga svijeta. A ja?! Ja nemam svoj mali svijet, ja imam cijeli svijet i cijelog ga pustam da prolazi oko mene i ja oko njega, da mi svaki dan donosi promjene, nove ljude, nove prijatelje, nove spoznaje. Jer covjek sam i svaki dan ucim. I zao mi je takvih osoba, ne znaju sto prolazi ispred njih. Samo zatvore oci i uzivaju. Istina,nije svijet lijep, puno ruznoga se dogada. Ali ako ne gledamo kako si onda mozemo medusobno pomoci, jer najjednostavnije je zatvoriti oci. I sto kad nam taj ruzan svijet pokosi nas mali svijet............hocemo li zatvoriti oci? 9 Komentara | Print | # | ^

23.05.2008. 18:24

Sto osjecam....

Dobih komentar da pisem sto osjecam.......Danas, eto, se osjecam nostalgicno.....Opcenio, cesto se tako osjecam........Nedostaje mi moj grad, Osijek. Nije nesto posebno, mali gradic, ali nedostaje mi. I tako se svako malo sjetim promenade koja se pruza uzduz cijelog grada, dana koje sam provela setajuci njom pricajuci sa Dravom koja bi moje rijeci pohranjivala i nosila dalje, u nepoznato. Lica ljudi koja bi mi u prolazu poklonili mali osmijeh, kao da se znamo cijeli zivot. Park Zrinjevac gdje sam jos i kao mala trcala uokolo i vjerojatno dozivjela najvise padova o cemu svjedoce moja koljena. Mala Elvisova klupa ispod hrasta gdje sam se prvi put poljubila. Stepinceva ulica koja vodi do bijelog mosta gdje stanuje moja ljubav. Bajer i nocna kupanja sa patkama. Domaca rakija koja bi drustvo zabavljala do ranih jutarnjih sati ispunjenih pjesmom i plesom.........Nedostaje mi Osijek. Sve se uz njega veze.....ljubav, sreca, veselje....uspomene......I sada sam ovdje u tudini. Mada sam ovdje vec dvije godine naviknut se ne mogu. Nema ovdje pravih prijatelja, one nase ljubaznosti i gostoprimstva. Svi samo sebe gledaju, lica ljudi mi nista ne govore, prazna su, bez vida i sluha, samo svoje probleme gledaju i za njima trce. Nema ovdje zabavljanja naseg, onog iskrenog, nema smijeha, iskrenog. Ponekad znam otici do jezera, u prirodi, hraniti labudove i pricati s njima. Pricati im o jednom lijepom gradu koji lezi na jednoj lijepoj rijeci, a oni me pozorno slusaju sa trunkom nepovjerenja....A i ja kad se u tim trenucima slusam ne vjerujem da tako nesto postoji, ali vidjela sam i osjetila sam........I danas se prisjecam, i osjecam se nostalgicno.... 8 Komentara | Print | # | ^

22.05.2008. 16:25

Prica o ljubavi obicno ugnjavi

I iako svi prevrcemo tu temu o ljubavi, o vezama, o prekidima, o sretnim sjecanjima, o ruznim uspomenama, o prvom poljupcu, prvom intimnom dodiru itd itd....I svi smo tu isti na neki nacin , razlika je u tome sto svi to prozivljavamo na nas osobni nacin. I prica o ljubavi obicno ugnjavi, jer se vrti sve u krug. Mozda dijelom jer su neke osobe veliki emotivci pa su po prirodi takvi da onda samo kukaju, placu, jadaju se, a da ne govorim o ekstremima......A vecina nas je jednostavno receno........sebicna. Mi smo posesivne osobe koje razmisljaju samo o sebi...i uvijek ono glupo postavljanje pitanja "Znas li ti kako je meni?". Zasto ne postaviti pitanje "A kako li je tebi sada?". Jednostavno gledanje sa druge strane medalje ponekad je najjednostavnije rijesenje. Mozda je bas toj strani jos gore u odredenim trenucima ili jos lijepse.......i zasto da ne bude tako?!?! Jer mi to jednostavno ne mozemo i ne zelimo prihvatiti, nemoguce je da drugoj strani bude lijepo, da je sretna.......I pitajte se volite li tu osobu.......volite li stvarno tu osobu?!?! Jer ako volite onda joj zelite sve najbolje, i mozda joj je sada i bolje, mozda je sada sretna, mozda je nasla ono sto je trazila.......I zasto onda biti tuzan?!?! Svi imamo pravo na srecu i nitko nas ne moze u tome tome zaustaviti, i cemu bi ako nas voli. Ali mi smo sebicni pa to tako ne gledamo, jer nama je lose, druga strana tu ne igra neku ulogu, jer je nama bilo lijepo. Ali dosta o tome......nisam neki ljubavni filozof, jer prica o ljubavi obicno ugnjavi........kiss 5 Komentara | Print | # | ^

22.05.2008. 01:35

Priznanje

Evo priznajem nije mi lako,
a nije slavno plakati javno,
ti me ostavljas tek onako,
al nema placa ispod pokrivaca,
od tebe bolesna, bezuspjesno lijecena,
za neke suze moje, ne postoje,
malo sam zbunjena i zatecena,
meni se samo, oci znoje,

Ne nisam, ni suzu pustila,
a moje, srce, na dlanu je,
samo sam, tiho izustila,
Ljubav ovdje vise ne stanuje,

Sjela sam u cosak i nisam plakala,
nista iz ociju, nisam istakla,
sem jedne suze koju sam ti posvetila,
valjda me nitko nije primjetio,
evo priznajem nije mi lako,
a nije slavno plakati javno,
ti me ostavljas, tek onako,
al nema placa, ispod pokrivaca,

Ne nisam, ni suzu pustila,
a moje, srce na dlanu je,
samo sam, tiho izustila,
ljubav ovde vise ne stanuje,
ne stanuje
0 Komentara | Print | # | ^

22.05.2008. 01:28

Prodajem sve

natuštilo se i nebo je olovno,
rasprodajem sve
što je ostalo od mene,
loše očuvano, polovno
jeftino i u pola cijene,
rasprodaje se
što je ostalo od mene

ja prodajem oči,
suviše toga su vidjele,
ugasile se
i nekako su uvele.
oči su sve vidjele
al su se postidjele,
uši mnogo čule a oglusile,
a oči uvele


prodajem svoje ruke nerazvijene,
noge koje jedva hodaju,
nudim kapilare arterije i vene
duša mi nije na prodaju!
ona je ostala potpuno ista.
ranjena mnogo je puta,
ona je kao suza bistra i čista,
moja je duša netaknuta.

ja prodajem srce,
veoma je ranjivo
oduvjek je bilo avanturist i skitnica,
pogađali ga neobranjivo,
cijena prava sitnica,
prodajem srce lako ranjivo,
cijena sitnica, prava sitnica
1 Komentara | Print | # | ^

21.05.2008. 01:21

Izgubljene misli

I sjedim tako sama u sobi uzivajuci u noci. Nju najvise volim.....Ne znam zasto. Zbog tisine pretpostavljam, mada nitko nebi rekao da sam ja mirna dusa i da mogu podnijeti tisinu. Ali nekako noc ima poseban utjecaj na mene, ona skriva sve ono dobro i lose u nama. Tijekom nje se odvijaju najgroznije i najlijepse stvari. Ona ima moc pobuditi ono najskrivenije u nama, tajne zelje, razmisljanja, nakane......
Mene ova tisina uvijek tjera na neko razmisljanje. Dakako tu je ona nepresusna tema, ljubav, koju si prevrcem iznova i iznova i uvijek imam neke druge vizije o njoj. Nekad me usreci, nekada me rastuzi, nekada razbijesni. Ali mislm si da je ona takva, a i kad bi bilo sve idealno nebi bilo zanimljivo. Tu se nade i pokoja misao musko zenskih odnosa, jos uvijek ne shvacajuci kako ini funkcioniraju. Te misao postojanja, zelje za saznanjem otkuda smo, gdje idemo i kuda ovo sve vodi...........Ima tu misli i o samoci, jer se ponekad i usamljeno osjecam, a onda si mislim a tako je valjda svima, u nadi da sam barem malo ohrabrila srce i dusu da ne pomislim da sam sama. I ono najgore od svega da cu ostati sama, jer mi se cini da nisam za ljubav stvorena. Nije to sada da ja ne znam voljeti, mozda je razlog da ja to ne znam iskazati na pravi nacin jer se bojim odbijanja ili iskoristavanja.....
No kako god mi se te misli motaju po glavi, sjedim u sobi dok se Sunce lagano budi, i nekako s tim jutrom Mjesec, moj vjerni prijatelj nosi ove sve misli u zaborav do sljedece noci kada ce to sve ponovo poceti......I tako iz noci u noc..... 2 Komentara | Print | # | ^

20.05.2008. 08:44

Trenutak inspiracije......

.... i tako ....vec cu prosla dva mjeseca bez placa....bez tuge....bez samosazaljevanja, nekako se osjecah kao robot nagonjen samo primarnim instinktima za prezivljavanjem......do danas....dok nisam jednostavno pukla......nisam izdrzala......suze su krenule....sminka pala s lica i ostadoh ono sto jesam na kraju......jedna sama usamljena dusa....ostavljena poput psica na kisi........kojeg nitko ne zeli pokupiti....kao zadnja prljava dusa ne uprljana svojom krivicom........nekako zalosno...... a nitko se ne osvrce dok suze padaju.....svi samo svoj posao ganjaju....a ja trazim dalje....mozda me primjete........ali nikako...samo me gaze........

tada ustadoh u svjetlu.....mogla bih reci radosna da nisam bila toliko preplasena.....i nadoh se bas tamo gdje sam pocela .......s naznakom........ da sam za sve sama sebi kriva..........i razmisljam si....... 2 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Venera

Boginja ljubavi, koja sama nije imala sreće u ljubavi..............

Ja

Moja glazba



najdrazi blogovi

PhoenixII
Moja svijetla strana
EnlightenedPhoenix
Eurosmijeh

PUSA